Što je ustvari ‘’bolonja’’? (iz studentske perpektive): •student je u središtu zbivanja
•cilj je procesa povećati prolaznost, ali se studentima ne smije popuštati (cilj je rješavanje ''vječnih studenata'')
•želi se smanjiti prosjek studiranja
•studente stalno treba poticati na aktivnost
•rad se stalno treba pratiti i na temelju toga se dodjeljuju bodovi
•na kraju godine su studenti gotovi i nema formalnog ispita
•nastava bi se trebala odvijati u manjim grupama ljudi
•profesor uvijek mora biti na raspolaganju studentima te treba racionalizirati svoje vrijeme
•diplome će biti lakše priznate izvan Hrvatske i lakše će se naći posao
•studente se također treba poticati na učenje stranih jezika (poveznica sa mobilnosti)
•velika uloga bolonjskog procesa je nalaganje odgovornosti – i studentima i profesorima Jerko (21):
“Studirati na Tehničkom Veleučilištu u Zagrebu na kojem se provodi Bolonjski proces nije lako. Osim što administracija fakulteta to provodi na svoj specifični način, svaki profesor ima i svoje viđenje tog procesa a ima onih koji se jednostavno ne mogu priviknuti na to. Obzirom da sam prva generacija studiranja po Bolonjskom procesu, vidim samo pozitivne činjenice u odnosu na prošli sustav. Recimo uvođenje studomata, prijavljivanje ispita putem interneta od doma. Također više neće biti vječnih studenata jer su rokovi i pravila za davanje određenih predmeta jasno definifarana. Naravno, to jest teže nego prije ali barem ćemo biti natjerani da diplomiramo ranije. Budući je proces uveden tek prije godinu dana, postoje još neki sitni problemi vezani za organizaciju pri upisivanju viših godina preko studomata, što je ove godine donijelo mnogo muke mojim kolegama i meni. Raspored nastave je jako dobro napravljen, nema nikakvih ''rupa'' između predavanja, vrijeme je maksimalo iskorišteno i osjeća se baš ugodna radna atmosfera. Zadovoljan sam ovim načinom studiranja i iako nisam iskusio onaj stari sistem, ne žalim za njim.” Marija (20):
“Nisam baš zadovoljna bolonjskim sistemom jer ne možemo prenijeti ispite na sljedeću godinu, moramo sve dati u roku. Sva predavanja, vježbe i seminari su obavezni i profesori prozivaju, dakle, nema švercanja. Mane su i to što još nije sve dobro organizirano, npr. po bolonji bi se preko kolokvija trebali rješavati ispita, a nama je kolokvij ustvari preduvjet za izlazak na ispit. Znači moramo položiti kolokvij da bi izašli na ispit. Mane su i to što imamo samo tri puta pravo izlaziti na ispit, a prije se moglo više puta pa je bilo i više šansi za prolaz.
Prednosti su te što je plan studiranja jednak i onom u Europi (bar tako kažu) pa će nam to pomoći pri zapošljavanju. Dobivamo nove predmete i više znanja što će nam u našem budućem radu više pomoći. Mislim da mi faks oduzima više vremena nego bivšem sustavu, ali ipak ne bih studirala po starom jer u njega uostalom i nemam nikakav uvid. Ipak, čula sam da se puno ljudi prebacivalo s bivšeg sustava na bolonju i čujem da su zadovoljni i više im se sviđa taj plan.” Mateja (22):
“Mislim da bolonja ne funkcionira dobro, bar sad na početku. Propusta ima, poput, recimo, nedovoljno dobrih uvjeta za izvođenje zamišljenog programa, a puno toga se prelama preko leđa studenata. Recimo, kad se bolonja tek uvodila, uvjeti za upis na drugu godinu su bili objavljeni tek u lipnju. Također, mana bolonje je ukidanje parcijale – mislim da se time htjelo srušiti puno studenata da bi se od početka krenulo s novim sistemom, a to nije pošteno.
Ja sam studirala i po starom sistemu i mogu reći da je bio manje zahtjevan. Ima manje kolokvija, manje rada tijekom godine, dok se sad to zahtjeva, ali nam i omogućava rješavanje djela ispita ili ispita u cjelosti. Možda mi se samo čini, ali s time što studenti rješavaju ispite tijekom cijele godine, nauče manje nego kad bi sjeli i odjednom naučili kompletni ispit.
Svaki sustav ima svoje prednosti i mane, ali čini mi se kako fakulteti sami ne znaju kako provesti bolonjski program, a nas ostavljaju nesigurnima zbog mijenjanja uvjeta.” |
