Cooltura

Krsto je rođen u Petrinji 26. studenog 1901. Nakon očeve smrti 1909. godine obitelj se vratila u očeve rodne Hlebine, gdje su i počela sva njegova “seoska iskustva". Zatim odlazi u Zagreb gdje je Krsto nastavio školovanje do 1919.-20. godine. Ali kuća u Hlebinama bila je stalno utočište obitelji za praznika i povremenih boravaka. Otuda prisna veza s Podravinom. Završio je studij na Akademiji u Zagrebu 1926. god. kod T. Krizmana (grafički tečaj), V. Becića i J.Kljakovića (fresko-tehnika), iako su stilski utjecaji njegovih učitelja jedva zamjetljivi. Ipak za njim ostaju nam grafički listovi, zbirka crteža “Podravski motivi" koja realistički i kritički registrira životnu mizeriju periferije, seoske sirotinje, Cigana i skitnica (s predgovorom Miroslava Krleže), zidne slikarije koje je radio uz Kljakovića (crkva sv. Marka) te fresko-slike u Opatičkoj 10, itd.

U Hegedušićevim ranim radovima osjeća se socijalna nota koja će se protezati kroz njegovo životno stvaralaštvo. Isprepletene satire, groteske i nadrealne predstave na Hegedušićevim prikazima neljudskih prizora odraz su prilika u društvu, prepoznatljive od pučke tematike do ilustracija knjiga. Činjenica je da Hegedušićeva “tužaljka" nad Hlebinskom zemljom i životima njegov osobni stav “naspram svih ekshibicija pariške škole" kojeg je “postojano slijedio ustrajano prkoseći svim pomodnim stilovima" (M. Krleža).

Sa 27 godina nastavlja studij slikarstva u Parizu. U domovini izlaže prvi put 1926. s J.Plančićem, a u pariškom Salonu d'Automne 1928. Kada je Krleži pisao iz Pariza s neskrivenom odbojnošću prema slikarskim zanosima zapada, impresioniste on kategorički odbija, Matissea ne spominje, a ni velika imena koja su tada sjala u Parizu, ni nabijevce ni ekspresioniste. Nakon povratka u zemlju stalno živi u Zagrebu, povremeno u Hlebinama, rodnome mjestu svojega oca.

”Panorama Hegedušićevih motiva ostala je beznadno melankolična. Detalji patrijahalnog života, tarabe, blatna zapuštena dvorišta, zvonici u magli, žalosne vrbe, crvena cigla, zadimljene kolibe, krave, oranice u blatu, horizonti u žalosnoj proljetnoj ili jesenskoj rasvjeti, pastiri, orači, oranje, pijane seljačke rulje kao kod Breugela, proštenja, zdjele pune kobasica, uvijek netko mokri, netko bljuje, nekoga siluju, a netko se njiše na vješalima. Žalost kasne jeseni, a u blatnom šljiviku pod plotom planula je salva smrtonosnog plotuna. Jedno tijelo palo je mrtvo. Ni na jednoj slici suvremenog slikarstva ne škripe poluotvorena, zaboravljena i zapuštena seljačka vrata tako kobno kao na Hegedušićevim trulim tarabama".(M.Krleža)

God. 1929. jedan je od pokretača i osnivača Udruženja umjetnika Zemlja, kojemu je tajnik do prestanka djelovanja grupe 1935. Predsjednik Zemlje od osnutka pa do policijske zabrane rada 1935. godine bio je arhitekt Drago Ibler. “Poznato je da je dvije godine ranije raspušten Bauhaus zbog svojih humanističkih socijalnih nastojanja u Hitlerovoj Njemačkoj(!), a u nas Kraljevina Jugoslavija, gdje kralj 1929. uveo diktaturu (nakon umorstva Stjepana Radića), a smjeravao je uvođenju još čvršćega totalitarizma, Zemlji policijskim rješenjem zabranjenje rad, zbog straha od slobodarskih ideja, socijalnih zahtjeva, a ponajviše radi mogućeg utjecaja njezina kritičkog i kreativnog duha.”  (R. Ivančević).