Klaustrofobična

Televizija je, recimo, ultimativni i glavni neprijatelj učenja. Makar gledali Dadilju po petnaest tisućiti put i opasno dovodili svoju inteligenciju u pitanje, bolje i to nego tamo nekakavi zakoni (ne smijem napisat točno koji, onda ćete skužit kaj učim ;)... Stvarno, treba imati jaku snagu volje i odoljeti dosadnom glasiću u glavi koji govori, ''ma evo sad ću počet, samo da još vidim kaj ima na tv-u.'' Bilo bi super da glasić pogleda kaj ima na prvom i drugom programu htv-a (jer ta dva ipak plaćate, ne), a ne i na svih ostalih 87 koliko ih možda imate. Dokumentarci, MTV, vijesti, kulinarska emisija, repriza reprize, toliko mogućnosti i hop, prođe par sati. I taman je prošlo vaše idelano vrijeme za učenje. A kaj sad, gotovo je, danas više niš od toga, budete sutra zapeli duplo.

Moj osobni favorit za izbjegavanje učenja je naravno, njegovo veličanstvo – Internet. Mail, horoskop, sajtovi Večernjeg, Jutarnjeg, StudentNeta naravno. Sati prolaze da vi ni ne skužite. Kavica na stolu (moram pobrisat one smeđe krugove od šalice ili jednostavno nabavit podmetač), muzikica u pozadini i lagani polumrak. A skripte (pardon, knjige) zovu i vrište na stolu. Ali one nisu šarene i zabavne i ne govore mi kreće li mi se Merkur ovaj mjesec retrogradno. Ko im kriv.

Prije svakog poštenog učenja morate se i pošteno najest. Učenje na prazan želudac rezultira ako već ne čirom na želucu, onda barem laganom nervozom. Dakle, manevar za izbjegavanje učenja broj 3 je hranjenje! Otvarate frižider i birate. Ne znate točno za što ste rasploženi pa birate malo dulje. Ali zašto se ograničiti na jogurt ili nezanimljivu voćku kad bi si ustvari mogli priuštiti pošten obrok. Palačinke naime spadaju i pod normalan obrok. Onda vadite brašno, jaja, šećer, itd. Samo... ne ide vam baš, smjesa je puna grudica i one prve dvije su se zalijepile za tavu. Niš, bacate sve skupa, al sad je gadno jer svo to razmišljanje o hrani je probudilo pravu glad. Odlučujete naručiti pizzu, a sigurno nećete učiti tih pola sata dok ju čekate nego ćete si prikratiti vrijeme šaltanjem programa. Nakon što se najedete, mogli bi malo prileć, tek toliko. Kad se probudite skužite da vani lagano pada mrak, a vi nikad ne učite po mraku.

Moj favorit broj dva u klasičnom izbjegavanju korisne literature je pospremanje ormara. Bez zajebancije. Ovako, imam tu teoriju već dugo... kad sam nervozna i nemam mir ''u glavi'' volim mir i red oko sebe. A gdje su red i disciplina najvidljiviji nego u ormarima. Pa se tih dana dok mi nervoza u želucu raste primim slaganja majica po bojama. Kratki rukavi s kratkim rukavima, traperice s trapericama, veste na vješalice. Kad to sve napravim, mogu bez problema još samo zapalit cigaretu i ono... zen, nirvana. Nema veze kaj je NA ormaru prst prašine, bitno je da je U njemu red.

Čitanje beletristike, šunda, romana i ostalog isto zna bit zeznuto. Ako uzmete neku dobru knjigu baš u vrijeme kad morate učiti nešto što vam ne sjeda može se dogoditi da ćete radije čitati tu knjigu nego ispitnu literaturu. Grozna je ta povezanost jer ustvari vi u ruci držite knjigu i zapravo nešto čitate. A kako učenje izleda nego tako? To je već igranje s vlastitim mozgom, pripazite kaj radite. Dogodilo mi se jednom da sam negdje u lipnju vraćala neke knjige u knjižnicu i žena me tamo pita jel ću nešto posudit. Samo sam je pogledala i pomislila ''jesi ti luda, kaj ne kužiš da moram učit, di ću sad čitat''. Al da me mamilo, priznajem, je.

Mobiteli i telefoni spadaju u rang s televizijom i kompjutorom. Mobitel u pravilu stišam ili ugasim dok ozbiljno učim, ali i nisam nešto popularna, nije da zvoni svako malo. Jedino ako ste stvarno popularni i mobitel vam stvarno zvoni svako malo, ako ga ugasite stvorili ste si problem. Nećete se moći koncentrirati na učenje jer ćete stalno misliti na to jel vas netko zvao ili vam poslao poruku. Onda ćete ga ići paliti i duboko se razočarati kad skužite da vas nitko nije tražio. Pa ćete ga ugasiti, ali i upaliti za 7 do 9 minuta. Budući da vas se nitko nije sjetio (sram ih bilo, kakve to prijatelje imate), sjetit ćete se vi njih. Slijede poruke ''joj, kak mi se ne uči, dosadno mi je, idemo na kavu''.

S prvim tko odgovori ćete za pola sata sjediti na terasi i piti kavu s hladnim mlijekom i čašu vode, što nas automatski vodi do sljedećeg manevra (koji to već je broj) – kava u ugodnom društvu. Iako... priznajte – u doba rokova znali ste popit kavu i u ne tako ugodnom društvu samo da ne bi bili doma. Osobno, ne koristim taj manevar previše jer i nisam neki ljubitelj tih dokoličarskih kava. Ak ćemo već pit kavu ajmo ju pit s razlogom, a ne tek tako. Držim se ja radije ormara.

Kad napokon uspijete odoljet svim čarima izbjegavanja, zaobilaženja i inim podlim smicalicama, bitno je stvoriti idealne uvjete za učenje. Naći pravi prostor, ako već niste doma, savršenu temperaturu, markere u bar tri boje, dodatne papire za izvlačenje onog najbitnijeg, kemijsku i običnu olovku, maramice, vodu... popis je dug. Kad sve to zadovoljite spremni ste napasti veljaču u pravom smislu. Ni sama neće znati što ju je snašlo!