Klaustrofobična

Ja sam, eto, boležnjikava svako malo. A bila sam baš žilavo dite (tak bi rekli u Dalmaciji). Kod mene na kontinetu mi kažu da sam baš zdrava puca. Preživjela sam vodene kozice i za to imam dokaz u obliku ožiljka na čelu, između obrva. Imam i ožiljak od skakanju u more i od opekotine na auspuh motora (ustvari sam skakala s pol metra jako blizu obale, a motor nisam ja vozila, samo sam šlampavo sišla). Idemo dalje, dakle, iz dosad napisanog vidimo da ustvari nisam problematična. Ponekad bi se zimi prehladila, imam i neku alergiju, ali to se da držati pod kontrolom. I onda odjednom, sve pošasti svijeta me snašle...

Prošle godine u veljači sam dobila, ničim pozvanu, gripu. Ležala sam u krevetu drhteći i hropčući. Natakala sam se čajem i trpala narančama. Preznojavala se i mjerila temperaturu. Boljeli su me zglobovi, mišići i kosa. Onda sam za tjedan dana ozdravila i izašla iz kuće. E, tu negdje je sve pošlo krivo. Kao da odonda nisam pošteno ozdravila. Jedno za drugim redale su se alergije, upala sinusa, prehlada pod rednim brojem jedan i tako dalje. Sad sam na prehladi koja već valjda ima dvoznamenkasti redni broj. Recimo da mi je bolje. Toliko me strah naglas reći tu zlokobu rečenicu, pa radije šutim. Bolje, što to uopće znači? Nemam temperaturu i ne ležim u krevetu, ali još uvijek kašljucam. Doktoru ovaj put neću ni ići, samo će me čudno pogledat i poslati doma. Da malo objasnim stvari, a i sebi ih racionaliziram - zbog one upale sinusa sam gutala antiobiotike. Zbog prve prehlade također. Tako se moje krhko tjelešce (moš' si mislit) naviklo dobivati pomoć kod svake najmanje nevolje i samo se odbija boriti protiv zločestih velikih virusa. I onaj šugavi posao (sjećate se prošle kolumne?) i još šugavije radno vrijeme u tome ne pomažu jer sam malo iscrpljena. Imunitet mi je u onoj stvari, ali napokon sam se odlučila boriti. Iako su Coldrex i Strepsils (jel ovo reklama? Ako je hoću poštenu naknadu, jeste me čuli proizvođači Coldexa i Strepsilsa?) sastavni dio moje kućne apoteke, trudim se koristiti ih rijetko. Umjesto toga biram naranče, čaj s puno limuna, med, laganu tjelovježbu (kao što Vesna Mimica preporuča), svjež zrak. I da, odrekla sam se cigareta. Ne fale mi. Uopće. Fakat. Baš nimalo. Khm, da... I sad, nadam se da ću više povratit (ne danjašnji ručak) nego snagu, energiju i životnu radost. Zvučim pomalo k'o da vam hoću prodat nešto, jelda? Dobro, ajd prestajem s tim. 

Zapravo sam počela pisat ovo da vam kažem kako je šugavo bit prehlađen jer to ograničava. Čaj mi se već gadi. Imam ga doma od brusnice, borovnice, naravno kamilice, crvene naranče, indijski, šipak i stvarno ih mrzim sve. Je to zdravo, al zaboga, piša mi se svakih deset minuta. Bogatstvo smo ostavili u ljekarni. Žene se tamo valjda vesele kad nas vide ''oho, evo plaće za ovaj mjesec''. Ne mogu van nomalno izać. Bila sam prošli vikend malo, sljedeći dan me ponovo skrpalo ravno u krevet. Pogledala sam sve moguće serije jer sam stalno doma. Gledam Večeru za 5 pa onda drugi dan ponovo reprizu. Oću više bit zdrava! Oću se ljubit na vjetru bez da dobijem upalu pluća. Oću ić na aerobik bez da poslije iskašljem pluća... I tak to, oću i jednu vrećastu torbu, nove balerinke, crveni kaputić i kuću na obali. Ili barem kolibu. I dobro, daj nemojte mi se sad javit svi vi koji imate najbolji domaći recept za rješavanje prehlade. ''Ku'iš skušah si cijeli češnjak i onda popiješ vodu u kojoj se to kuhalo''. Malo sutra. Znam da je rakija univerzalni lijek, kužim da vam baka nikad nije bila bolesna jer je pojela jednu jabuku dnevno. Isto tako počinjem kužit i da smo svi individualni i da ne pomažu svima iste stvari. Zato trenutačno tražim dugotrajni lijek za sebe.

Možda mi ovako tijelo poručuje da se moram bolje brinuti za njega (ako mu treba puno čokolade, to ćemo riješit iz ovih stopa). Eto, ja sam se samo htjela malo potužit. Ajd ostajte mi zdravo. Ako mi hoćete kako pomoći, poradite na onim balerinkama i vrećastoj torbi.