Klaustrofobična
16.03.2011 | klaustrofobična
Najgluplja sporedna stvar na svijetu, marty
Možda zbog Mamićevog zadnjeg ispada, možda zbog nedavno završenog rukometa, možda zbog skijanja koje još uvijek traje… kako god, evo i od mene par riječi na temu nogometa.
Imam potrebu naglasiti da nisam mrzitelj sporta općenito. Volim se i ja rekreirati (nakon što sam prešla na lošu stranu dvadesetih i moram jer tko zna što tridesete nose). Ponekad volim i pogledati nešto što previše ne zamara, ali fama oko faking nogometa mi ne ide u glavu. I kako, oh, kako su milijuni muškaraca u takvoj zabludi. I kako nešto tako glupo doživljavaju ozbiljno. Stvarno, znam primjerke koji su plakali kad je njihov klub izgubio. Onak, daj… A inače se prave pametni. To je kao da ja plačem jer je moja favoritkinja ispala iz Top modela (pliz, samo nemojte kamenje počet bacat). Da, priznajem i žene imaju svojih slabih točaka. Recimo da što je muškarcima nogomet, nama je DM. Ali mi se prije nego idemo u DM ne naločemo s frendicama. Niti danima razglabamo zašto je DM bolji od Kozma ili Bibe. Ne urlamo i ne skidamo majice kod neki super proizvod bude na popustu 40%. I sigurno se ne kladimo na to koji dućan ima bolju karticu za bodove. A uostalom u DM-u nas cijene (skuži autoironiju).
Anyhow, tužno je kako nogomet u Hrvatskoj zauzima tako bitno mjesto na ljestvici prioriteta, a takve sirovine su na tako bitnim pozicijama. Možda to doživljavam preosobno jer se neuki debil neprestano obrušava na moju struku. Ali… ajde, maknimo se od struke. Zaslužuje li bilo koja osoba da mu se netko tako obraća? Jel bilo tko od vas dopušta ikome iz svoje okoline da mu se obraća na taj način? Ne moram valjda napominjat o kome se radi, piše u uvodu… Mislim, ako dopuštate onda mi je stvarno žao jer to ne zaslužujete. No otišla sam preozbiljno, a ne želim. Naravno, naše društvo ima velikih problema kad se radi o tome kome dopuštamo da nas vodi. Ali to je neka druga tema, a ja ne baratam s dovoljno informacija, a nemam ni dobar želudac pa to puštam bolje upućenima. Otkud onoliki nofci u nogometu? A za kaj? Za to kaj 22 dječačića trčkaraju okolo. I to, tadadadam, za jednom loptom. Pa ako žele, što ne bi dali djeci svakom njegovu loptu pa nek' se igraju. I više tih golova jer dva su premalo, 'ko će baš u dva ugurat loptu. Da ih je pet, šest išlo bi lakše. I kud je taj teren tako velik, pa 'ko će trčat toliko. Pazi, oni njima daju novce da trče naokolo! Pa da meni daju tolike novce da trčim, trčala bih ko luda. Forrest Gump bi bio mala beba za mene kako bih trčala. Možda bih ponekad i pogodila gol koji put.
E, a zašto sam rekla dječačići? Pa to se ženi s 22 godine! To je vrhunac karijere. Doduše, tek sad mi se razbistrilo zašto si oni i manekenke tak pašu; i jedni i drugi počinju s nekih 15, vrhunac karijere je na početku dvadesetih, a i obrazovanjem su tu negdje. Mislim, tko je vidio ić u školu kad možeš… trčat. Kako sam dosad iznijela previše mrziteljskih stavova naspram nogometa iznijet ću par lijepih zapažanja o ostalim sportovima.
Recimo rukomet. Zašto je rukomet toliko bolji od nogometa? Nogomet je kao kisela jabuka, a rukomet kao sočna breskva. Nogomet je suhi kolač pun margarina, a rukomet čokoladna torta. Nogomet je zimska bljuzga, a rukomet ljetni pljusak… No, dobro. Ne kažem da rukomet igraju sami genijalci i postdiplomci, ali djeluju nekako pametnije. Bar po nekakvim intervjuima, reportažama. Evo, sjećam se kad su Vori i onaj kaj se oženio za voditeljicu večere za 5… (hm, kak se zove…) a da, Đomba, bili kod Knjaza. Totalno simpa dečki. Ok, Đomba manje, al Vori je čak bio duhovit. A kaj nogometaši znaju reći ; ''i moj brat Robert također''. Onda, sam tim djeluje ko ekipa. Djeluju složno. Jel primijetite na nogometašima da djeluju složno? Djeluju kao da se uopće ne poznaju. Što zapravo nije ni čudno jer ih pola ne zna hrvatski. Ne mislim nužno na strance. Što se same igre tiče, kod rukometa je totalno super kaj tak kratko traje. Ne izgubiš koncentraciju, stalno je neka akcija, nema praznog hoda… i hop odjednom poluvrijeme. Ne kao kod nogometa, trče lijevo, trče desno, prođe sat i pol, gola niotkud. Boooring. Super je i kaj je teren manji, imaš ih sve na oku, kužiš koji je koji, čitaš im s usana kako psuju. A ovi su ko točkice u daljini koje se samo nešto motaju po ekranu. Da se zna, volim još i skijanje, al i inače sam solo igrač pa su mi ti individualni sportovi bolji. Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Tko će zapravo vjerovat nekim klincima koji još ni iz puberteta nisu izašli. Ono, dodat će mi loptu. Kak ne. Još uvijek mi nije jasno otkud nogometna groznica. Nešto što nema nikakvu praktičnu i estetsku vrijednost. Čemu histerija? Ovo je retoričko pitanje, ne trudite se odgovarati. Nevermind. Znam da to ne mogu promijenit, al baš mi je lakše. A sigurno je i Dinamu jer nije ove hladne zime morao putovati u Europu! E da, i jeste se ikad zapitali kako bi izgledale reklame za pivo da nema nogometa? Zapravo zaključujem da je nogomet izmišljen da bi mogle postojati reklame za pivo!
Anyhow, tužno je kako nogomet u Hrvatskoj zauzima tako bitno mjesto na ljestvici prioriteta, a takve sirovine su na tako bitnim pozicijama. Možda to doživljavam preosobno jer se neuki debil neprestano obrušava na moju struku. Ali… ajde, maknimo se od struke. Zaslužuje li bilo koja osoba da mu se netko tako obraća? Jel bilo tko od vas dopušta ikome iz svoje okoline da mu se obraća na taj način? Ne moram valjda napominjat o kome se radi, piše u uvodu… Mislim, ako dopuštate onda mi je stvarno žao jer to ne zaslužujete. No otišla sam preozbiljno, a ne želim. Naravno, naše društvo ima velikih problema kad se radi o tome kome dopuštamo da nas vodi. Ali to je neka druga tema, a ja ne baratam s dovoljno informacija, a nemam ni dobar želudac pa to puštam bolje upućenima. Otkud onoliki nofci u nogometu? A za kaj? Za to kaj 22 dječačića trčkaraju okolo. I to, tadadadam, za jednom loptom. Pa ako žele, što ne bi dali djeci svakom njegovu loptu pa nek' se igraju. I više tih golova jer dva su premalo, 'ko će baš u dva ugurat loptu. Da ih je pet, šest išlo bi lakše. I kud je taj teren tako velik, pa 'ko će trčat toliko. Pazi, oni njima daju novce da trče naokolo! Pa da meni daju tolike novce da trčim, trčala bih ko luda. Forrest Gump bi bio mala beba za mene kako bih trčala. Možda bih ponekad i pogodila gol koji put.
E, a zašto sam rekla dječačići? Pa to se ženi s 22 godine! To je vrhunac karijere. Doduše, tek sad mi se razbistrilo zašto si oni i manekenke tak pašu; i jedni i drugi počinju s nekih 15, vrhunac karijere je na početku dvadesetih, a i obrazovanjem su tu negdje. Mislim, tko je vidio ić u školu kad možeš… trčat. Kako sam dosad iznijela previše mrziteljskih stavova naspram nogometa iznijet ću par lijepih zapažanja o ostalim sportovima.
Recimo rukomet. Zašto je rukomet toliko bolji od nogometa? Nogomet je kao kisela jabuka, a rukomet kao sočna breskva. Nogomet je suhi kolač pun margarina, a rukomet čokoladna torta. Nogomet je zimska bljuzga, a rukomet ljetni pljusak… No, dobro. Ne kažem da rukomet igraju sami genijalci i postdiplomci, ali djeluju nekako pametnije. Bar po nekakvim intervjuima, reportažama. Evo, sjećam se kad su Vori i onaj kaj se oženio za voditeljicu večere za 5… (hm, kak se zove…) a da, Đomba, bili kod Knjaza. Totalno simpa dečki. Ok, Đomba manje, al Vori je čak bio duhovit. A kaj nogometaši znaju reći ; ''i moj brat Robert također''. Onda, sam tim djeluje ko ekipa. Djeluju složno. Jel primijetite na nogometašima da djeluju složno? Djeluju kao da se uopće ne poznaju. Što zapravo nije ni čudno jer ih pola ne zna hrvatski. Ne mislim nužno na strance. Što se same igre tiče, kod rukometa je totalno super kaj tak kratko traje. Ne izgubiš koncentraciju, stalno je neka akcija, nema praznog hoda… i hop odjednom poluvrijeme. Ne kao kod nogometa, trče lijevo, trče desno, prođe sat i pol, gola niotkud. Boooring. Super je i kaj je teren manji, imaš ih sve na oku, kužiš koji je koji, čitaš im s usana kako psuju. A ovi su ko točkice u daljini koje se samo nešto motaju po ekranu. Da se zna, volim još i skijanje, al i inače sam solo igrač pa su mi ti individualni sportovi bolji. Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Tko će zapravo vjerovat nekim klincima koji još ni iz puberteta nisu izašli. Ono, dodat će mi loptu. Kak ne. Još uvijek mi nije jasno otkud nogometna groznica. Nešto što nema nikakvu praktičnu i estetsku vrijednost. Čemu histerija? Ovo je retoričko pitanje, ne trudite se odgovarati. Nevermind. Znam da to ne mogu promijenit, al baš mi je lakše. A sigurno je i Dinamu jer nije ove hladne zime morao putovati u Europu! E da, i jeste se ikad zapitali kako bi izgledale reklame za pivo da nema nogometa? Zapravo zaključujem da je nogomet izmišljen da bi mogle postojati reklame za pivo!
