Knjige

Prva knjiga biblioteke «Orka» (logotip bilioteke osmislio je sam Lavrič) djelo je slovenskog autora, Tomaža Lavriča, čije se djelo probilo i na uglednom i jakom francuskom tržištu. O čemu pak pričaju «Bosanske basne» teško je reći u nekoliko riječi.

Pričâ s tematikom rata, ovoga zadnjega, možete naći na svakom koraku. Pa i u opskurnom glasilu «Harahvati». Ono po čemu se međusobno razlikuju tek je rijetko tematika. Razlike dolaze do izražaja na prilikom pristupa građi, količini unešenog patosa, nacionalizma, humanizma, pacifizma i izama svakojakih vrsta. Što dalje odmičemo kroz vrijeme, broj izama se smanjuje i na rat, te ratne priče, počinje se gledati na novi način. Nema više pristajanja na jednu od strana u crno-bijeloj podjeli odgovornosti. Rat kao događaj ispunjen svakojakim užasima, u kojima granica između dobrih i zlih, oscilira u velikim razmjerima, postaje dominantnom paradigmom. Izdvojiti pojedinačnu priču, bez pokušaja objašnjavanja čitavog sustava, te putem te priče ponuditi uvid u besmisao i patnju koje su proizvod sukoba, novi je zadatak ratnih kroničara. Kroz devet priča (Riba, Guja, Muha, Ptica, Pas, Mazga, Svinja, Mačka, Miš), devet karakteristično bosanskih basni, Lavrič priča novu priču o besmislu, tuzi i bijedi te neizbjeznom humoru ratnoga stanja.

Pročitao sam, nedavno, Štiksovu «Elijahovu stolicu». Čitavo vrijeme imao sam pred očima Lavričev strip-album. Nevjerojatan je način na koji oba autora pristupaju ovoj, najblaže rečeno, škakljivoj tematici. Ne mogu dovoljno dobro razlučiti granicu između patetike i impresije. Između konstrukta moralnog imperativa i konstrukta vlastitog doživljaja. Štiks je ipak imao više izlaza i mogućnosti da pobjegne iz ove zamke, što je i učinio. Scenaristička ruka Tomaža Lavriča zapinje na nekim mjestima, bacajući isuviše svjetla na trenutke o kojima i ne treba previše pričati, a da bi bili shvaćeni i doživljeni. S druge strane, na nekim je mjestima toliko precizna, sa zadivljujućim osjećajem za nijansu, vođenje radnje, šutnju na mjestima na kojima ista znači više od riječi. Čitav je strip rađen u crno-bijeloj tehici. Mogućnosti aluzije koje nudi sjena, iskorištene su na pravome mjestu i u pravo vrijeme.

Čitavo vrijeme Lavrič računa na spremnost čitatelja da ga slijedi na poduzetom putovanju. Iz ovoga razloga, strip ne prelazi u artizam, koji vrlo lako odbija publiku i krug primatelja smanjuje na nekolicinu zaljubljenika. Iz toga razloga pero periodično silazi s oblaka i kroz dobro izrađen kadar otvara mogućnost uvida u «situaciju». Nekada je ta situacija izrazito tendenciozna, a nekada je tek slika koju se može tumačiti na više načina.

Ovim je pothvatom Šunjićeva izdavačka kuća širokim koracima ušla na vrata hrvatskog strip izdavaštva. Ostale knjige iz Fibrinih biblioteka («Presveto srce» Moebiusa i Jodorowskog, «Spaghetti brothers» Carlosa Trilla i Dominga Mandrafina,...) također su izdanja vrhunske kvalitete i dojmljivog vizualnog identiteta. Bookglobe i Strip-agent morati će upregnuti sve snage da ostanu u utrci. Kako broj i kupovna moć strip publike opada, zahtjev za kvalitetom svakoga je dana sve snažniji.

Usput rečeno, jednu od priča iz ovog albuma (u PDF formatu) možete pročitati na stranicama www.fibra.hr