Knjige

Nafisi piše o djetinjstvu i bolnim sjećanjima na obiteljske tajne njezine majke, o tome kako je kao mlada žena otkrila moć senzualnosti u književnosti, te o cijeni koju je njezina obitelj platila zalažući se za slobodu u zemlji potresanoj političkim nemirima. Ove i druge teme provlače se kroz Nafisinu memoarsku prozu u kojoj ta nadarena pripovjedačica još jednom koristi priču o vlastitom životu kako bi nam pomogla da promijenimo svoj način promatranja svijeta i podsjetila nas na razlog zašto uopće čitamo knjige.

Majka Azar Nafisi, inteligentna i kompleksna ličnost, suočena s propašću sna o uspješnom i romantkom ispunjenom životu, pribjegava smišljanju očaravajućih priča o sebi, svojoj prošlosti, svojem bogatom prvom mužu koji je umro jako mlad i o vlastitoj obitelji. Te priče o obitelji i njezinim slavnim danima koje su joj služile kao bijeg od stvarnosti jednako su toliko skrivale koliko su otkrivale. Nafisin otac utočište je tražio u pričama drugačije vrste – pričajući svojoj voljenoj kćeri o klasicima perzijske književnosti, o junacima i junakinjama Shaknamaha – perzijske Knjige kraljeva – i o ostalim perzijskim klasicima. Kad se njezin otac upustio u niz ljubavnih avantura njegova je kći počela lagati majci, skrivajući njegovu nevjeru i prešučujući druge događaje o kojima žene nisu smjele pričati.

Dijelom detektivska priča, a dijelom portret jedne izuzetne žene, prikaz jednog braka i odnosa između oca, majke i kćeri, ova knjiga ujedno predstavlja duboka osobna razmišljanja o ženama i o životnim izborima koji im stoje na raspolaganju te o tome kako je Azar Nafisi kao žena pronašla nadahnuće za drugačiji pristup životu – najprije u pričama perzijskih a onda i zapadnjačkih pisaca – kao što je Charlotte Brontë i njezina Jane Eyre, ili Jane Austen i njezin roman Ponos i predrasude.