Put pod noge

Ipak, usprkos nedostatku sunca, Nizozemci su prilično sretan i euforičan narod. Prosječan Nizozemac je 1.83 m visok, plav, voli putovanja, zarađuje otprilike 3300 eura mjesečno (brutto) za max 8 sati rada dnevno, te veliki dio plaće odvaja u humanitarne svrhe. Uz velikodušnost, poznati su po liberalnim stavovima i toleranciji. Zbog visokog stupnja tolerancije prema različitost i činjenici da veći dio populacije tečno govori barem dva strana jezika (većinom engleski i njemački), biti stranac u ovoj zemlji nije teško. Ljudi su nasmijani i ljubazni, uvijek spremni pomoći.

Ponekad stupanj tolerancije i otvorenosti začuđuje. Prema najnovijem imigracijskom zakonu, aplikant za nizozemsko državljanstvo mora pogledati video zapis intimnog 'druženja' gay para kako bi dokazao potpunu suglasnost sa svim liberalnim stavovima nacije (informacija nije sto posto provjerena!). Također, otvorenost se može primijetiti i u stilu života. Ako ste ikada posjetili ovu državu, sigurno ste primijetili velike prozore i nedostatak zavjesa. Da, Nizozemci ne skrivaju svoju intimu, te prolaznici mogu zaviriti u svačiji dnevni boravak. Ja sam postala voajer. Znam kako su uređeni svi stanovi u susjedstvu, znam kada moji susjedi večeraju, koje novine čitaju, a ponekad me znaju i pozdraviti kada primijete da bezobrazno buljim u njihov prozor. Kada ste stranac znatiželju je teško ubiti.

Nakon što provedete par mjeseci u Nizozemskoj, počinjete primjećivati čari uređene države i bogatstva zapadne Europe. Pogotovo ako kao ja ili moji Grčki prijatelji dolazite sa poluotoka Balkana, pojam red, rad, i disciplina poprimaju potpuno novo značenje. Točnost i preciznost su ovdje jako važni, a planiranje svakodnevnih obaveza neizostavan dio svakodnevnice. Ne postoji osoba u ovoj zemlji koje ne posjeduje „daily planner“. Nedjeljni ručak kod mame biti će pažljivo zapisan, svakodnevne kave i večernji izlasci na pivo također. Administracija je isto dobro organizirana, iako ponekad poprima kafkijanske razmjere. Upravo zbog opsesije ugovaranja sastanka, nemoguće je banuti na vrata nekog ureda i postaviti jednostavno pitanje. Nizozemci sve rješavaju pismenim putem i često se događa da par mjeseci surađujete sa osobom koju nikada niste vidjeli. Ali, svaki problem biti će brzo i bezbolno riješen. Zamislite, i tete na šalterima su ljubazne i nasmijane!

Što se tiče životnog standarda, Nizozemska je jedna od najbogatijih (i najskupljih) europskih država. Osim što su prvaci u trgovanju, kolonijalna prošlost i veze sa državama poput Indonezije donose veliki dio profita (iako je ovdje kolonizacija tabu tema i crna mrlja u savršenom rezimeu). Luka Rotterdam je jedna od najvećih na svijetu, a džepove im pune i mljekarska industrija i pozamašni resursi plina. Uglavnom, bogatstvo donosi visok socijalni standard i socijalnu zaštićenost zaposlenika. Stopa nezaposlenosti je minimalna (5.5 %), žene većinom rade pola radnog vremena, doktori imaju devet tjedana godišnjeg odmora, a studentima treba u prosijeku šest do sedam godina do diplome. Biti prosvijećen je narodni motto, te državni sistem ponekad podsjeća na Marx-ovu utopiju.

Infrastruktura gradova se također kreće u okviru bajkovite idile. Nizozemski gradovi su relativno mali, čisti (izuzevši Amsterdam), i sigurni. Obiteljske kuće su savršeno uređene, ne prevelike, te nema urbanističkih ekscesa. Jedan moj prijatelj je primijetio da ovdje, osim Rotterdama, ne postoje gradovi, već su to malo gušće naseljena sela. U mjestima poput Utrechta i Den Haaga vlada nirvana, opuštenost, i domaća atmosfera. Nema strke, zbrke, niti panike.

Zbog gustoće naseljenosti, pravu prirodu i prostranstva možete vidjeti samo na sjeveru zemlje. Radi nižeg životnog standarda i relativne prometne izoliranosti sjevera, većina ljudi živi na zapadu i jugu, te su pokrajine poput Frieslanda i Groningena prava oaza mira i samoće. Idila doseže svoj vrhunac. Nikada prije nisam vidjela tako zelenu travu, tako savršeno pošišanu živicu, niti tako uređene parkove. Prolazeći kroz sela ovih pokrajina, čovjek  ima dojam da su štale skrivene duboko pod zemljom, da u njima žive neke high-tech krave koje ne smrde, a iz vima im teče nemasno mlijeko.

Eto, željela sam sa vama podijeliti glavne činjenice o zemlji tulipana i životu u njoj. Nakon šest mjeseci studiranja ovdje mislim da sam upoznala glavne karakteristike Nizozemske, te se veselim ostatku vremena koji ću provesti ovdje. Imam milion dojmova i nadam se da ću barem neke od njih moći prenijeti dalje.

Tot straks (iliti do viđenja)…!