Provincijalka

Novine i televizije će, po mom mišljenju (divan je izum ta kolumna, možeš reći svoje mišljenje, a da ti nitko ništa ne može prigovoriti), uništiti njihov vlastiti kadar; prema mom osobnom iskustvu s novinarima, novinari su danas najčešće ljudi koji su željni moći i samopromocije (iskreno, ne znam niti jednog novinara koji se upustio u novinarstvo zato što je želio zaraditi masnu lovu ili zato što je imao altruistički poriv za istinitim i poštenim informiranjem), koji nisu čak toliko željni niti novca koliko moći za uništavanje nečijeg života. Takvi novinari manipuliraju vlastitom kućom u vlastite svrhe: da bi se obračunali s političkim protivnicima ili da bi promovirali vlastite ekonomske i druge interese.
Jasno, takvim medijima više nitko neće vjerovati i izgubit će sav kredibilitet, a uskoro i tržište (želi li oglašivač plaćati reklamni prostor u medijskoj kući koju nitko ne gleda?)

Televizija ima još jedan dodatni problem, a to je reality show – već sad ne pamtimo tko su svi ti reality selebritići koji su se izrodili tijekom posljednjih nekoliko godina, a kamoli za 5 – 6 godina kad ih bude više nego Hrvata (uskoro ću ja, uz još par ljudi, biti jedina anonimna osoba u Hrvatskoj!) – bit ćemo zasićeni toga, htjet ćemo pobjeći od neprestanog bombardiranja tuđim idiotizmom (jer smo, ponavljam, željni normalnih stvari!)

Prije, kad sam pisala o internetu, rekla sam da je disperzniji, pa može biti objektivniji, no jedne novine najčešće izražavaju politički stav uprave (to se još zove i „uređivačka politika“), već sad imamo slučaj da se lokalni moćnici koji posjeduju lokalne medijske kuće koriste „svojim“ novinama i „svojim“ televizijskim kućama da bi pratile njegove poslovne pothvate, govorili o njegovim uspjesima i javno linčovali njegove političke neistomišljenike – koliko će trebati da se to isto dogodi na državnoj razini, ako se već i nije dogodilo?
Isto tako, u posljednje vrijeme čujem kako se mnogi ljudi žali i na goleme blokove reklama na televiziji, osobito kod javne televizijske kuće koja usto još ubire i pretplatu. Uskoro ćemo isključivati pretplate: pola onoga što nas zanima ionako možemo skinuti i s neta i gledati u vlastitom aranžmanu (što najčešće i činimo!). Mnogi danas uključuju televizor samo radi jednog dokumentarca ili serije koju prate; većina ljudi odbija gledati relame jer „se osjećam kao da sam u kupaonici, a ne da gledam televiziju“ i „toliko wc – školjki i ženskih uložaka kao na televiziji danas ja još nisam vidio“. Takvim ljudima ne možete ništa prodati – reklame na televiziji ljudima koji reklame izbjegavaju nikako nemaju smisla.

Uzmimo da se oglašivači stoga povuku s televizije, a kako TV – kuće navodno ne mogu održavati takvu mašineriju bez oglašivača (bar HRT tako tvrdi, a ako HRT koji još ima prihod od pretplate mora prodavati reklamni prostor oglašivačima, kakvu šansu imaju ostale, komercijalne TV – kuće?), čini mi se nužnim da će televizija kao medij propasti. A to možda i nije najlošija stvar koja bi se mogla dogoditi.