PODSTANARSTVO Još jedan od oblika življenja, stanovanja ili jednostavno stila života je podstanarstvo. Ujedno je i najčeći oblik stanovanja ne samo za studente, nego i za puno mladih ljudi jer stanovi su skupi, novaca se nema, a odrastanje je dio života. Tako puno ljudi svaki mjesec daje određenu svotu novaca gospodinu ili gospođi koje ćemo u daljenjem tekstu zvati gazda.
Ako niste dobili mjesto u domu ili vaš način života zahtjeva više prostora, vlastitu kupaonicu, vešmašinu, itd. tad posežete za oglasnikom i tražite stan. Uvijek ih se nudi hrpa, ali baš tu nastaju problemi jer najbolji i najjeftiniji uvijek se iznajme prvi. Onda sami ili s bilo kojim oblikom moralne podrške (mama, frendica, dečko, pas Rex...) obilazite stanove u potrazi za svojim malim sigurnim kutkom ove akademske godine. Natječaj za subvencioniranje podstanarstva
No prije nego vas uputimo u sve tajne podstanarstva i obasipamo hrpom savjeta, trebalo bi nešto reći o subvenciji za stanarinu (za područje zagrebačkog sveučilišta):
Ono što vam je potrebno za molbu je sljedeće: domovnica (imaju je svi.. ili bi je barem trebali imati), potvrda o prebivalištu koju vam roditelji moraju poslati od kuće. Po potvrdu o boravištu morate otići u Petrnjsku 4, na MUP. Tamo morate odvesti i gazdu s vlasničkim papirima i osobnom iskaznicom, kupite formular za 2 kn, ispunite i predate ga teti na šalter. Treba vam još i prijepis ocjena koji tražite u referadi od ''ljubaznih'' gospođa koje tamo rade. Rodni list vam treba ako prvi put radite sve ovo, ali za svaki slučaj najbolje da ga ponesete svaki put; to je samo jedan papir više, a ako ga nemate morate biti spremni na cijelu proceduru još jednom. Trebate kupiti i molbu za smještaj u dom koja vrijedi za sve ( 5 kn, u papirnici kod SC-a). Sve dokumente treba odnijeti u poslovnicu za smještaj u Savskoj 25. Naravno, ne zaboravite indeks jer dobijete žig kad predate sve dokumente, a isprintaju vam i ugovor koji obavezno čuvajte! Ako ostvarite pravo na subvenciju SC vam automatski otvara račun u HPB-u (Hrvatskoj poštanskoj banci u Jurišićevoj), kamo odlazite po pin i karticu, a na isti račun vam dvaput godišnje sjeda određeni iznos. Natječaj za subvencije obično počinje sredinom studenog, rješenja se objavljuju krajem prosinca kada se potpisuju i ugovori. Prvu uplatu možete očekivati u veljači, a drugu u listopadu. Nema veze ako ste pali godinu, time ne gubite prava, samo vam se smanjuje broj bodova. Iznos subvencije ovisi o tome odakle ste i koliko broj bodova imate. Svaka ocjena i svaki priloženi dokument donosi određeni broj bodova, a rijetko se događa da nekome subvencija bude odbijena. Natječaj za subvenciju objavljuje se u prostoru Studenskog centra pa je dobro čitati sve oglase koji se nalaze izvješeni. Dakle, budite uporni, strpljivi i sretno! Vrste podstanarstva
No vratimo se na podstanarstvo! Ima toga više vrsta, cijene se razlikuju, naravno i uvjeti, a i mi studenti smo svi različiti sa svojim prohtjevima. Dakle, stan možete iznajmiti tako da ste sa gazdom u stanu. Tada se najčešće govori o sobama, a ne cijelom stanu, a cijene se kreću oko 150 eura. Tako ćete u Zagrebu, na Jarunu za dvokrevetnu sobu u trosobnom stanu morati izdvojiti 1300 kn. U Maksimiru za sobu ćete morati dati 150 eura s time da su u cijenu uključene režije. Morate računati s time da za te novce imate samo sobu – kupaonicu i wc dijelite s gazdom, a isto je i s kuhinjom. Za usluge perilice se morate dogovoriti s gazdama. Ne smijemo zaboraviti ni društveni faktor jer ako su gazde u stanu nije da možete pozivati društvo kad poželite i općenito nemate potpunu slobodu kretanja. Ipak ako ste od onih koji kod kuće samo spavaju i presvlače se onda je ovo za vas! Preko dana ste na faksu, u gradu, učite u nekoj knjižnici ili ste kod frendova koji žive sami u stanu – u svoju sobu se vratite tek da prespavate i kontakt s gazdama je minimalan. U idealnom slučaju s gazdama se možete sprijateljiti (ako su ljudi u redu) pa iskamčiti neke male usluge; pranje čarapa, poneku kavu ujutro, koji kolač... Uglavnom sitnice koje nas sve vesele. U ovom djelu moram spomenuti slučaj prijateljice Maje iz Karlovca koja je jedno vrijeme živjela u stanu s gazdaricom i njenim sinom. Na početku je postojao dogovor da će gazdarica Maji za malu naknadu prati veš. Ubrzo je taj dogovor propao jer se Maja gazdarici svidjela pa su joj gaće i čarape uvijek bile čiste, ujutro ju je čekala kuhana kava, dijelile su pizzu skupa, a uvijek se tu našla i neka čokoladica. Dakle, samo o vama ovisi kakve ćete si uvjete stvoriti. Malo šarma i koja plaćena kava s vaše strane mogu vam studenske dane napraviti puno ugodnijima. Sljedeća vrsta stanovanja je ona najugodnija, ali najstresnija i malo skuplja – u stanu s cimerima! Cimeri vam mogu biti dugogodišnji prijatelji, kolege s faksa ili stranci na koje ste nabasali u potrazi za istim ciljem. Mislite da je najbolji izbor ako su vam cimeri frendovi, ali puno ljudi se tu zezne. Možete si vi biti dobri dok izlazite, na kavama i sličnim okupljanjima, ali ne i ako 24 sata živite skupa. Zato dobro razmislite da ne pokvarite prijateljstvo koje je moglo i dalje normalno funkcionirati bez zajedničkog useljavanja. Kolege s faksa ili ljudi koji isto traže stan možda su bolji izbor jer nitko ne kaže da cimeri moraju biti najbolji prijatelji.
Uglavnom, stan ćete teško naći ispod 200 eura. Recimo u centru Zagreba je cifra tolika a još k tome treba dodati i režije. Pristojno uređen dvosoban stan u Novom Zagrebu košta oko 1700 kn, pa ako računamo da imate bar jednog cimera i cifru prepolovimo, govorimo o 850 kn. Cijene se inače kreću između 200 i 300 eura, a iskustva studenata kažu da su stanovi ispod 250 eura šupe, ali naravno, ima iznimaka. Za novogradnju cijena se penje, tako da jednosobni stan u centru dođe 350 eura. Pa tko voli nek izvoli! Da ne plaćate sami cijelu cifru, podijelite s cimerima i dobijete jednu pristojnu svotu na koju ste i morali biti spremni. Prednost života s cimerima je, naravno, društvo. A i to da ne morate recimo sami plaćati režije, kad se vama baš ne ide na poštu, možete svog sustanara natjerati na to. Puno je dinamičnije živjeti u stanu u kojem se nešto događa nego da ste sami unutar četiri zida. Vi imate prijatelje, cimeri imaju prijatelje, spontani tulumi se nameću sami od sebe. Ako se stvarno sprijateljite s cimerima, posuđivanje odjeće ili kozmetike također je prednost. I ne morate uvijek samo vi misliti imate li dovoljno mlijeka u frižideru... Da ne bi sve bilo tako ružičasto, postoje i loše strane djeljenja prostora s nekim. Recimo, ovi tulumi od prije vam mogu prisjesti ako imate ispit, a u stanu je desetak ljudi koji ne pokazuju želju za time da uskoro idu doma. Osim toga, ako ste vi uredni, a cimer neuredan, to je jedna od najgorih noćnih mora. Osjećati ćete se iskorišteno jer ćete čistiti samo vi, a on ležati na kauču, a da ne pričam o dlakama u kadi i prljavom vešu na podu kupaone. Jedino rješenje za to je da i vi legnete na kauč i ignorirate brdo prljavih čaša u sudoperu. Ili se osvetite (bolja verzija) – dok on spava uključite fen, usisavač i glasnu muziku. Neće pomoći, ali ćete ga iživcirati i srce će vam biti na mjestu!
Problem s cimerima je i taj što se ne zna koja je čija hrana. Označivanje iste i stavljanje crtica je stvarno neukusno (iako sam čula i za takve slučajeve), ali probajte dogovoriti neki zajednički budžet pa kupovati osnovne namirnice iz toga. Ili igrajte na kartu poštenja i stvarno nek svatko ima svoje stvari i poštuje tuđe. U suprotnome bi se moglo dogoditi da jedan stalno kupuje sve, a drugi ništa, što opet nije pošteno. Najbitnije u svemu ovome je naravno tolerancija. Prilgodljivost i opuštenost više će vam pomoći nego živciranje oko svake sitnice. Prešutite ponekad, ako treba recite jasno svoje mišljenje, budite korektni i ne biste trebali imati problema. Ako volite svoju privatnost i ne da vam se živcirati oko traženja cimera za vas je mala garsonijera i život solo. Za jednu takvu garsonijeru morat ćete izdvojiti oko 3000 kuna, ponekad i tri mjeseca unaprijed. Za te novce uvijek imate svoj mir, svoju slobodu, ne morate čekati red za wc i brinuti da vam je netko popio svu kavu. Imate mir kad učite, kad poželite društo pozovete si ga i sve je super. No sve one stvari koje biste imali da imate cimera morate sami. Odgovorni ste za režije, ako nestane tople vode sami zovete gazdu i patite u tišini. Nemate u svakom trenu nekoga za sitne tračeve... Svaki od ovih slučajeva ima svojih prednosti i mana, tako je to u životu. Najbitniji u cijeloj priči ste VI, kako se vi postavite tako će vam i biti. Cijelo vrijeme nek su vam na umu prilagodljivost i tolerancija, a malo sreće uvijek dobro dođe. Računajte na to da studenske godine donose promjene, a vama je cilj da ih provedete što je bolje moguće. Ipak, da ne mislite da ste sami (znate da niste, ali se ponekad tako osjećate) u tom svijetu traženja stanova, ''cimerovanja'' i ostalog, donosimo vam dvije pričice koje to i opisuju. Maja, Varaždin :
‘’Prvi put kad sam sama tražila stan s cimericom...po najvećoj mećavi... striček Ilija nam je ponudil dvosobni stan na Savici (donjoj)... tip nas je otpelal u neku ulicu gdi su kuće... i stali mi pred nekom lepom kućicom, nova fasadica, novi prozočeki, lepa ogradica, lepo dvorište... i ja sam mislila - opaaaa, stan u lepoj kućici... i kad ono, prošli mi pored kuće do neke šupe otraga... Šupa je također imala novu fasadu, dvoja vrata (jedna su se otvarala na van, druga na unutra), kupaona mala da se nemreš u njoj okrenuti, manji umivaonik u životu nisam vidla... Prva soba je ujedno bila blagavaona i dnevna soba. Imala je zmazani stari kauč i stol s kutnom garniturom, kuhinja je bila uska i duga tak da su samo elementi stali unutra (frižider je bil u dnevnom boravku/ blagovaoni/spavaćoj sobi), druga soba (sobica) je bila s dva ogromna ormara i jednim kaučem.
I sad mi sjele da popričamo s Ilijom... i priča on nama : "Svaku nedjelju ujutro u crkvu treba ići. Kud vi idete u crkvu? Moja kćer kad dođe kasno nedjeljom ujutro kući iz provoda ja je dignem i mora na jutranju misu... moj sin je policajac, a bio je ministrant kad je bio mlađi... ako ja vidim dva - tri automobila pred kućom i čujem muziku, ja odma zovem roditelje jer niste vi došle tu da se provodite nego da učite..."Stan smo tražile za troje... a bila su dva kauča, na što Ilija kaže: "Sad neka dvije spavaju zajedno, a onda će čika Ilija da kupi najbolji krevet, krevet preko 2000 kuna... nije čika Ilija škrt!" uglavnom tražil je 3000 kn (najam+režije)... baj baj Ilija!’’ Nema studenta koji je tražio stan, a da nije imao loše iskustvo. Svi najviše cijenimo svoju imovinu, ali neki je i precjenjuju. U želji da prodaju ili iznajme, ljudi nude svašta. Zato budite najbrži i najsnalažljiviji, prođite najbolje i nek vam drugi zavide na stanu!
Ivana, Vinkovci : ''Podstanarka sam i živim sama bez cimerice ili cimera. Takav život ima svojih prednosti ali i nedostataka. Što se tiče učenja je super živjeti sam jer imaš prostor koji možeš iskoristiti samo na sebe....dobro je što te za hrpu robe i hrpu posuđa koje ostaviš u sudoperu nitko ne tlači i nitko ti ne prigovara pa to središ kad stigneš.....ali ima dana kada ti zafali sve...prijatelji društvo, tebi dragi ljudi, prigovaranja i ono sitno svađanje, a ti si sam. Ustvari smatram da taj samački život snosi jako puno odgovornosti. Moraš se brinuti za plaćanje režija na vrijeme, spremanje i čišćenje stana, kupnju namirnica, plaćanje stanarine, u biti jednostavno se naučiš biti odgovoran i rapodijeliti lovu koju imaš kod sebe. I naravno kad sve poplaćaš gledaš kako da ti ostane što više za izlaske i kavice s prijateljima. A usput si traziš i neki poslić da ti kapne jos koja kuna u džep za te studentske dane.''
Još jedna djevojka pričala nam je o svom iskustvu uz detaljan opis cimerica i situacija u kojima se našla pa je zbog svog duševnog mira tražila anonimnost. Evo priče djevojke sa samog juga Hrvatske. Anonimna:‘’Uskoro će peta godina mog podstanarstva u Zagrebu i jednostavno moram s vama podijeliti svoja nevjerojatna iskustva. Prvi pokušaj u traženju stana bio je javljanje na oglas u Plavom oglasniku. Stan je bio na savršenoj lokaciji, 2 min od faxa, a cimerica iz mog rodnog kraja. Nazvala sam i sve dogovorila s njom i njezinom majkom, ispalo je čak da je ona babica koja je pomogla da dođem na svijet. I pomislih, pa neće me valjda zajebat. A ono, njezina djevojčica se puca tableticama. I ne samo njima nego i s frajerom koji također živi u tom stanu. Ali, naravno, frajer ne plaća stanarinu jer mamica i tatica ( liječnik, a što drugo?!) ne smiju znati. Samo me zanima kako im je to uspijevala sakriti uz susjede koji su svaki vikend zvali policiju zbog već tradicionalnih after partya u tom stanu.
Pobjegla sam glavom bez obzira i izvisila 10 dana prije početka faxa. I što sad, trebalo je naći novi stan u rekordnom roku. Nebrojeni pozivi rodbini i prijateljima urodili su plodom. Prvi stan sam našla preko prijatelja naših susjeda, a prvu cimericu preko kolegice s fakulteta. Stan je bio u suterenu i zaudarao na vlagu, ali prednost mu je bio savršen drveni šank u kuhinji. Cimerica je bila simpa, sprijateljile smo se i bila sam kod nje za praznike. Sve je izgledalo savršeno, dok nije ukrala moje novce i zbrisala. Nisam je uspjela naći, a i bolje za nju da nisam. Čula sam da je odustala od faxa i otvorila kozmetički salon. Nadam se da joj je moja lova poslužila ko početni kapital. Novu cimericu nisam ni htjela pa sam se preselila u garsonijeru i odlučila živjeti sama. Naivna, nisam ni skužila da starci muljaju s preuređenim garažama.Tamo ništa nije funkcioniralo kako treba, a dosadila mi je samoća. Dakle, opet sam se selila, ovaj put k dvjema sestrama. Trosoban stan, star, ali velik i drage cure. Dobro smo se slagale i mislila sam da smo postale dobre prijateljice. Njihovi su me čak pozvali k sebi za blagdane i bilo je divno, dok jedna od njih nije otišla raditi u inozemstvo. Nas dvije smo preselile u manji, ali puno luksuzniji stan. Iz meni nepoznatih razloga, sve se promijenilo i postalo čudno. Ona je diplomirala, našla posao i umislila se do boli. Očito joj više nisam odgovarala, ali nisam se time previše zabrinjavala. Tek kad joj se sestra vratila (i zamolila da je primimo u stan dok ne nađe smještaj i posao) shvatila sam njihov evil plan; riješiti se mene! Smislile su neku priču za gazdu tako da me izbaci, ali tu sam napokon imala sreće. Gazdina žena je bila pametna i prokljuvila da gospođice lažu. Svidjela sam joj se pa je izbacila njih. Evo što se dogodi kad misliš da nekog poznaš, a ono…
Izgubila sam sve živce i vjeru u ljude. Sve se nekako nezgodno poklopilo (ljeto, a s njim i ispitni rokovi). Iako sam ponavljala oglas cijeli mjesec nitko se nije javio pa nisam uspjela pronaći novu cimericu. Spakirala sam sve stvari i zbuksala ih kod dečka preko ljeta. Htjela sam zaboraviti na sve jer sam znala što me čeka na jesen. Još jedna mukotrpna potraga za stanom. Ne biste vjerovali što sve ljudi iznajmljuju i za koju lovu! Od samog sjećanja na mirise i izgled stanova koje sam vidjela, okreće mi se želudac. Poštedjet ću Vas detaljnih opisa.
Opet nisam imala sreće, ali dečkovi cimeri su bili dobri i primili me na mjesec dana u njihov stan. Tamo mi je definitivno bilo najljepše ; dečki su zakon, i puno bolji cimeri od cura. Nakon toga sam našla stan u super kvartu, za malo novca s curom koju znam s faxa..Mislila sam da mi se napokon osmjehnula sreća, ali ni to nije potrajalo. Nakon 20ak dana ona je dobila posao u Budimpešti, spakirala se i otišla preko noći. Meni nije preostajalo ništa drugo osim potrage za novom sustanarkom. Ako nisam doživjela živčani slom prvih pet puta onda jesam šesti! Nisam mogla vjerovat da mi se sve to opet događa, proklinjala sam sve i svakoga, a najviše sebe. Angažirala sam vojsku ljudi i oblijepili smo cijeli Zagreb oglasima. Mislila sam da se opet nitko neće javiti, barem nitko normalan. Ali, gle čuda! Ljudi navalili ko mutavi! Počelo je s jednom krajnošću (sjetite se one narkomanke), a završilo s drugom. Naime, u uži izbor ušle su sestre koje su živjele kod časnih sestara. Od njih me ipak spasila kolegica politologinja. Svjesna sam rizika ali nisam odoljela da opet ne uzmem cimericu s faxa. Baš me zanima kako će to završiti...’’
Bez obzira na tuđa iskustva, vi morate graditi svoje. Samo budite oprezni i nedajte da vas preveslaju. A i mi ćemo pokušati pomoći savjetima:
•stan pokušajte tražiti preko ljeta, krajem osmog mjeseca jer je većina studenata doma i ponuda je najbolja.
•Kad se raspitujete o stanu budite dosadni, naporni i zahtjevajte pojedinosti jer vam možda dobro dođu kasnije.
•Režije pokušajte plaćati na vrijeme da si ne stvorite još veće probleme.
•Bijelo rublje se pere na 95 stupnjeva, a šareno na 40. Ne, crvenu majicu ne možete prati s bijelim plahtama :)
•Što se hrane i kuhanja tiče, menze su uvijek dobar izbor, a ako vam se neda stajati u redu jednostavnih recepata ima na internetu.
•U palačinke idu jaja, brašno, sol, šećer, mlijeko i voda. Cimet, limun, rum i ostale ‘’egzotične’’ dodatke prepustite iskusnijima.
•Lisnata tijesta se prodaju u pekarnicama vrlo povoljno, nema potrebe da zapalite kuhinju :)
•Ako ne živite sami, s cimerima dogovorite tjedni ili mjesečni budžet u koji će svatko doprinijeti istom svotom i od tih novaca kupujte osnovne namirnice (mlijeko, deterdžent, kruh, jaja…). Posebne prohtjeve nek svatko sebi ispunjava sam.
•Ako se ne znate od prije, ljudima s kojima živite pružite priliku i polako ih upoznajte. Prije ćete skužiti kakvi su po njihovim djelima, nego da vam oni sami izverglaju priču o sebi koja se pokaže netočnom.
•Prema susjedima je možda najbolje da držite distancu, ali ostanete ljubazni. Jer mogli biste si svakodnevno natovartiti neželjene goste, a opet ne želite da vam zovu policiju ako imate tulum.
•Što se tulumarenja tiče – što više to bolje ;) Šalim se, to također ide u dogovoru s cimerima, pokušajte odrediti da nema tuluma kad su ispiti ili naznačite nekako kakve ste volje tog dana i jeste li raspoloženi za goste.
•Opet ponavljamo, čarobna riječ je prilagodljivost. Iznenaditi ćete se kad shvatite koliko toga možete preživjeti i koliko vas ta iskustva grade.
Sretno i javite nam svoja iskustva! :-) |
