Strip
13.01.2010 | strip
Kei Toume - Balada o janjetu, Matko Vladanović
Ovaj tekst je nastao prije no što je Večernji zatvorio vrata japanskim stripovima. No, kako ste ovoga ljeta mogli nabaviti „Baladu o janjetu“ po smiješno niskoj cijeni, možda bi bilo dobro da vas malo podsjetimo o čemu se tu radi.
Zahvaljujući neočekivanom uspjehu književne kvadrilogije Stephenie Meyer, država Hrvata odjednom je postala puna ljubitelja nemrtvih krvopija, kvožednih stvorenja noći i svih njihovih fikcionalnih reinkarnacija. Mitovi o vampirima brojni su i raznoliki, a popularna kultura im je priljepila oš pokoju osobinu koje nije bilo u izvornim narodnim predajama. Bilo da je riječ o sadistički nastrojenim kreaturama, usamljenim romantičnim dušama, depresivnim osobenjacima ili o ljudima kojima nepoznata i neizlječiva bolest polako razara život vampirska pseudo-historiografija našla je nišu u koju će svaku od njih svrstati. Ovisno o tome kojem tipu poklonika spadate – postmodernim dekonstruktivistima koji uvijek iznova tragaju za inovacijama u žanru ili staromodnim obožavateljima kulta Bele Lugosija, u moru vampirske fikcije pronaći ćete nešto za sebe. Rijetko će što biti doista vrijedno pozornosti (poput Pratchettovog Carpe Juguluma), no ta činjenica vrijedi za svaku žanrovsku fikciju.
Nakon nejapanskih mangi (terimin koji je sam po sebi contradictio in adjecto) Večernji je list na tržište, u dvotjednom ritmu krenuo sa izvornom japanskom mangom (kako to i njihova reklama poručuje). Nakon šest tjedana, kada su tri izašla broja našla mjesto na mojim policama, moguće je kazati nešto više o samome stripu. Tri broja u zaokruženom serijalu od sedam sasvim su dovoljna za stvaranje cjelovite slike o novoj ponudi stripovskih nam izdavača.
Na vizualnoj razini, Balada o janjetu ne predstavlja posebne domete. Riječ je o relativno standardnom crtežu za japansku školu stripa, crtežu sa nemaštovitim objektima, nerazrađenim likovima bez šarma i sa pokojim klišejiziranim detaljem u njihovoj vizualnoj karakterizaciji. Duboko sam uvjeren kako bi stiliziraniji i naglašeniji crtež, onaj koji bi iskorištavao sve mogućnosti svjetla i sjene, daleko više odgovarao ovakvoj priči. Ono što gledamo iz stranice u stranicu niz je praznjikavih sličica koje bi se bez veće promjene mogle ubaciti u kakav nježniji ambijent i tamo jednako dobro (to jest loše) funkcionirati.
Cijena: 33 kune
Nakon nejapanskih mangi (terimin koji je sam po sebi contradictio in adjecto) Večernji je list na tržište, u dvotjednom ritmu krenuo sa izvornom japanskom mangom (kako to i njihova reklama poručuje). Nakon šest tjedana, kada su tri izašla broja našla mjesto na mojim policama, moguće je kazati nešto više o samome stripu. Tri broja u zaokruženom serijalu od sedam sasvim su dovoljna za stvaranje cjelovite slike o novoj ponudi stripovskih nam izdavača.
Hitsuji no uta, kako glasi izvorni naziv ove mange, klasificira se kao horor/drama, no prva su tri broja zorno pokazala kako ovdje nema ni riječi o hororu. Osim periodičnih spominjanja neutažive želje za krvlju, pokojom grešnom pomisli o klanju tuđih vratova, Balada o janjetu dodiruje se horora kao što se zapisnik sjednice Sabora dodiruje sa crnogorskom narodnom pjesmom. Na polju drame, Balada ima puno više za ponuditi. Tek uvjetno rečeno može se reći kako su glavni likovi Balade vampiri. Njihova želja za krvlju posljedica je misteriozne bolesti kojoj liječnici, kako možete i pretpostaviti, ne nalaze rješenja. Čitava ona priča o bićima noći na koju ste se možda navikli ovdje pada i vodu i pripovijest postaje priča o otuđenim pojedincima u malom japanskom gradu, gradu čiju otuđenost simboliziraju napuštene ulice, prazni školski hodnici i ruševne kućerine nekad slavnih familija. Otuđenost, u svim svojim oblicima, doduše bez marksističkih konotacija, česta je tema japanskoga stripa u kojem se narativni univerzum centrira oko života jednoga lika. Interakcija lika s okolinom svodi se na minimum, a oni kojima je dopušten ulaz u unutrašnji univerzum glavnoga junaka bivaju povučeni njegovim beznađem i postaju tek jedan od aspekata glavnoga lika i njegove borbe sa okolinom i samim sobom. Saznajući za svoju bolest, koja ga praktički izolira iz društva ljudi, Kazuna-san upada u začarni krug neprestanih aluzija, nejasnih predodžbi i konstantnih zamagljivanja istine. Tri do sada izašla sveska ovoga stripa pričaju unutarnju dramu svojih likova, njihove borbe sa vlastitim genetskim naslijeđem od kojega ne mogu pobjeći kao i komunikacijske probleme sa Drugim, onim što stoji izvan granica poremećeog svijeta u kojega, sa svom popratnom racionalističkom prtljagom, nije moguće zaviriti.
Balada o janjetu izrazito je meditativan strip sporoga tempa u kojemu je radnja žrtvovana zarad atmosfere. Vrijeme curi sa stranica stripa, relativno malen broj likova sugerira zatvorenost i intimnost ovoga začaranog svijeta, a pokoja nasilnija scena tu je samo zbog toga da razbije spori ritam i pokaže intenzitet borbe koju likovi vode sami sa sobom. Indikativno je što likovi ovoga stripa nisu odrasle osobe, te se njihova sudbina može iščitavati u alegorijskom ključu suvremenog Japana i negovog povijesnog naslijeđa. Kontrast između zen-buddhizma i bujajućeg kapitalizma američkog tipa koji već dugi niz godina traumatizira japansko društvo ovdje se može promatrati unutar obiteljskog okvira. Tradicionalizam Kazuna-sanovih roditelja izvire u obliku nepoželjne bolesti, a želja za normalnim životom po kriterijima modernog, strašno ubrzanog svijeta, prokazuje se kao izvor trauma – trauma koje će dovesti ili do formiranja protagonistovog identiteta ili do njegovog potpunog rasapa. Životinjsko i ljudsko, priroda i kultura, sukobljeni unutar pojedinca koji nije imao vremena upiti svu mudrost svijeta i pronaći vlastite cinične odgovore na postavljene probleme, prava su tematika ovoga stripa koji ni po čemu nije namijenjen djeci. Ne samo zbog toga što je strip pun aluzija koje bi djeci promakle (poput one najočitije o incestuoznom odnosu između oca i kćerke) već zbog toga što prava problematika ovoga stripa nije prispodobiva onima koji još uvijek imaju problema s apstrahiranjem vlastite misli.
Na vizualnoj razini, Balada o janjetu ne predstavlja posebne domete. Riječ je o relativno standardnom crtežu za japansku školu stripa, crtežu sa nemaštovitim objektima, nerazrađenim likovima bez šarma i sa pokojim klišejiziranim detaljem u njihovoj vizualnoj karakterizaciji. Duboko sam uvjeren kako bi stiliziraniji i naglašeniji crtež, onaj koji bi iskorištavao sve mogućnosti svjetla i sjene, daleko više odgovarao ovakvoj priči. Ono što gledamo iz stranice u stranicu niz je praznjikavih sličica koje bi se bez veće promjene mogle ubaciti u kakav nježniji ambijent i tamo jednako dobro (to jest loše) funkcionirati.
Pri kraju se još malo zadržavam na samoj temi. Premda je ista misaono zanimljiva i poticajna te će se zainteresirani čitatelj, koji je uz to i obdaren sposobnošću uživljavanja, moći bez većih problema uživjeti u Kazuninu ulogu i njegove probleme prenijeti na sebe, njena je izvedba pomalo problematična. Dugi meditativni pasaži, eliptične replike i neprestane aluzije kombinirane sa stalnim odgađanjem bilo kakvog konkretnog očitovanja, nakon nekog vremena znaju postati strašno naporni te zbog toga čitanje postaje probijanje kroz stranice, sve u nadi da će se, napokon, iz svega toga nešto i izroditi. Autorica Kei Toume, svoju je zanimljivu ideju, uspjela uobličiti u teško probavljivu smjesu za čije je konzumiranje potrebna određena doza navikavanja.
Oni koji su zbog horor oznake s početka pomislili kako će svjedočiti nekoj manje-više klasično formi avanturističkog stripa sa čudovištima koji probijaju okvire samoga stripa, biti će strašno razočarani ponuđenim i vjerojatno će strip odložiti s gnušanjem bez da mu se ikada ponovno vrate. Takvo, instinktivno odbijanje, velika je pogreška. Unatoč, u najbolju ruku, prosječnom crtežu, unatoč pripovjedačkoj nemuštosti, Balada o janjetu nudi zanimljiv pogled na odrastanje, na tvorbu identiteta na razmeđu kulture i tradicije. Kako je riječ o kulturi Dalekog istoka od koje nam dolaze vijesti uglavnom perverzne naravi, ovaj intiman pogled na unutrašnji svijet njegovih stanovnika postaje tim više zanimljiv. Ostaje samo nada kako će čitatelji podržati ovaj strip da se ne bi desilo da isti nestane s polica trgovina prije svojega kraja. U domeni kiosk-izdavaštva, Balada o janjetu jedan je od interesantnijih stripova koji su ove godine ugledali svjetlo dana i bila bi velika šteta kada bi se isti ugasio.
Izdavač: Večernji list
Cijena: 33 kune
